Što je orijentacija?

Orijentacija je sport u kojem se uz pomoć karte i kompasa kreće nepoznatim terenom, najčešće kroz šumu. Uz put morate posjetiti više kontrolnih točaka, tj. kontrola na različitim zemljišnim detaljima. Te kontrole su na terenu označene crveno-bijelim zastavicama, a na karti crvenim kružićima. Vaš zadatak je da ispravno protumačite kartu, odaberete najbrži put između svake dvije kontrole, te da obiđete sve kontrolne točke u zadanom redoslijedu.

  Na svakoj kontroli postoji perforator, tj. štipaljka s iglicama kojom svaki natjecatelj označava svoj kontrolni karton. Svaki perforator ima drugačiji otisak, a vi ne znate gdje će biti koji. Ispravno označeni karton dokaz je da ste obišli sve kontrole, a pobjednik je onaj natjecatelj koji cijelu stazu obiđe u najkraćem vremenu.

Najvažnije pomagalo orijentacista je karta. Orijentacijska karta je posebno izrađena, vrlo detaljna karta, tipično rađena u mjerilu 1:15000 ili 1:10000, sa slojnicama najčešće na svakih 5 metara. Karta je izrađena u pet boja, a način crtanja je određen međunarodnim standardom, tako da odmah možete pročitati kartu ma gdje se na svijetu nalazili.

Orijentacija je sport koji od čovjeka ne zahtijeva samo fizički napor, već se traži i brzo razmišljanje i donošenje odluka. Orijentacija je u punom smislu riječi obiteljski sport jer se njime može baviti cijela obitelj. U Hrvatskoj postoje kategorije od mlađih od 12 godina, pa sve do starijih od 55 godina i to posebno za muškarce, a posebno za žene. Unutar svake dobne skupine može se naći staze različite duljine i težine, tako da svatko može naći kategoriju primjerenu svojim fizičkim sposobnostima, vještini čitanja karte i svojim ambicijama (od rekreativnaca, do vrhunskih natjecatelja).

Najrasprostranjeniji oblik orijentacije je orijentacijsko trčanje gdje se natjecatelji međusobno natječu pojedinačno trčeći po terenu. Osim orijentacijskog trčanja u Hrvatskoj postoji još i orijentacija na brdskim biciklima, a u svijetu skijaška orijentacija i orijentacija za hendikepirane osobe.

U orijentaciji su uobičajene slijedeće vrste natjecanja:

• klasika - natjecatelji se pojedinačno međusobno natječu. Start je organiziran tako da svake dvije ili tri minute krene jedan natjecatelj (kao u skijaškom trčanju ili kod vožnje bicikla na kronometar), a po dolasku na cilj računa se vrijeme provedeno na stazi.
• kratke staze - natjecanje sa stazama upola kraćim od uobičajenih. Vrlo često se istog dana trče dvije trke gdje je prva kvalifikacijska, a druga je podijeljena na A i B finale.
• duge staze - isto kao i klasika, ali su staze dvostruko dulje od uobičajenih. Fizički je vrlo naporno, pa se organizira samo za najjače kategorije.
• štafetno - svaki član ekipe trči normalnu orijentacijsku stazu i predaje štafetu slijedećem članu iste ekipe. Prvi članovi svih štafeta startaju zajedno i prva štafeta koja prođe ciljem je pobjednik natjecanja
• višednevno - natjecanje traje dva ili više dana. Svaki dan se trči kao normalno orijentacijsko natjecanje, ali o pobjedniku odlučuje zbroj vremena svih dana natjecanja. Zadnji dan se često organizira lovački start gdje svaki natjecatelj starta točno onoliko minuta i sekunda za vodećim koliko je ukupno zaostao u prethodnim danima i prvi natjecatelj koji prođe kroz cilj je pobjednik.
• noćno - isto kao i klasika, s tom razlikom da se trči noću. Natjecatelji se koriste baterijskim svjetiljkama koje imaju pričvršćene na glavi ili ih nose u ruci.

Orijentacijska karta je jedna od najpreciznijih karata uopće, a izrađuje se specijalno za natjecanja u orijentaciji. Karte se izrađuju u mjerilu 1:10000 ili 1:15000 što znači da svaki centimetar na karti prikazuje 100 odnosno 150 metara u prirodi. Pri izradi orijentacijskih karata upotrebljava se pet boja, plus bijela podloga kao šesta boja. Koriste se slijedeće boje:

• bijela kojom se prikazuje čista prohodna šuma.
• crna kojom se prikazuje kamenje i sve što je čovjek napravio u prirodi, kao što su putevi, kuće, dalekovodi i drugo. Kod puteva je pravilo da se širi put u prirodi na karti prikazuje debljom linijom.
• žuta boja se koristi za prikazivanje otvorenog zemljišta, kao što su livade, oranice, vinogradi, krčevine i slično.
• plava boja služi za prikazivanje vodenih objekata na terenu kao što su jezera, rijeke, potoci, bunari, močvare i drugo.
• zelena boja služi za prikazivanje prohodnosti šume, s time da je pravilo da se teže prohodna šuma na karti prikazuje tamnijom bojom.
• smeđa boja je najvažnija, ali i najteža za čitanje. Njome se prikazuje reljef, tj. oblici terena kao što su brda, doline, grebeni, uvale, jarci i drugo.

Kako bi bila dobro uočljiva, staza (niz kontrola koje natjecatelj mora obići) se na kartu crta crvenom ili svijetlo ljubičastom bojom